Šest meseci sam ponosno šetala svoj verenički prsten: A kada sam u njegovom telefonu VIDELA TRI REČI, sve se raspalo

Uvek sam bila izuzetno religiozna. Religija je srž svih mojih životnih izbora. Od malena su me učili da je bračna zajednica i zasnivanje porodice krajnji božji zadatak za svakoga, kao i da je brak neraskidiva veza dvoje ljudi.

Još kao devojčica pomno sam planirala svoje venčanje. Starija braća i sestre su se venčavali a ja sam gledala kako uživaju u svojim porodicama poštujući svako slovo Svetog pisma. Sanjala sam o svom mužu i deci. Sve su to lepi snovi, ali u jednom sam grešila – mislila sam da je sve to tako lako postići, piše Kler Dalton, blogerka sa sajta „Chronically Beautiful“.

U trenutku dok ovo pišem, ja sam singl. A do ovog trenutka sam šest meseci na prstu imala verenički prsten i bila ubeđena da će se moji snovi uskoro ostvariti. Venčanje sam isplanirala do detalja, a onda se nedelju dana pred venčanje sve urušilo.

 

Od te tragedije koja mi je promenila život prošlo je godinu dana. Svega se sećam kao da je bilo juče. Bezbrižno sam sedela sa verenikom na kauču. Iako mi se činilo da nam je dugogodišnja veza čisto savršenstvo, u poslednje vreme osećala sam neku tenziju i njegovo udaljavanje od mene. Uporno sam odbacivala taj osećaj da nešto nije u redu i misli usmerivala ka savršenom venčanju pred nama.

O svojim strahovima sam pričala sa verenikom koji me je uveravao da je sve u redu. Verovala sam mu.

Onda smo jednog dana naprasno rešili da skoknemo do jedne radnje u sklopu poslednjih priprema pred venčanje. Ne znam iz kog razloga sam uzela njegov umesto svog telefona kako bismo proverili da li radnja radi.

Tada sam sve otkrila.

Tri reči koje je poslednje pretraživao na internetu srušile su mi sve. Video je da nešto nije kako treba i pitao me je da li je sve u redu. Pitala sam ga zašto su mu te tri reči u pretraživaču, moleći se u sebi da mi da neko logično objašnjnenje.

Izašla sam iz pretraživača samo da bi mi se otvorilo još novih nekoliko prozora na kojima su bili gnusni prizori iz uvrnutih fetiš pornića.

Uveravao me je da njegov brat ima problem i da je to on tražio na njegovom telefonu.

To je bio najgori deo, to što me je tako glupo lagao i mrtav-hladan pritom gledao u oči.

Satima me je uveravao da je to istina. Rešila sam da mu verujem. Međutim, nije mi laknulo.

I onda, u danima koji su usledili, sam mi je rekao: „To sam ja...ja sam taj koji ima problem“.

 

Zavisnik od pornografije konačno je priznao sve. Došlo mi je da vrištim, plačem i besnim. Nekontrolisano sam jecala. Odmah sam otkazala venčanje. Noćima nisam spavala, plašeći se da ću celog života biti ovako prazna i hladna kao što sam sada.

Nedelja koje su usledile se više ni ne sećam. Znam samo da je sve bilo gotovo između nas.

Dani su prolazili i svaki je bio bolan kao i prethodni. Nisam mogla da jedem. Nisam mogla da spavam. Stalno sam se osećala samom, iako su mi svi pružali podršku. Sve me je podsećalo na njega.Osećala sam se paralisano i mislila da sam bezvredna.

Na društvenim mrežama sam gledala objave venčanja svojih prijatelja i pitala se kako oni mogu da se venčaju sa prvom osobom sa kojom su se verili. Pitala sam se zašto oni zaslužuju sreću a ja ne. Osećala sam se opljačkano i prevareno. Oteo mi je moju srećnu budućnost i savršeno venčanje.

Ja sam bila žrtva, i to sam bila sve dok nisam rešila da prestanem da sebe posmatram kao žrtvu i shvatim da sam božje stvorenje, moćna žena koja ima moć da se isceli i počne iznova. I baš to planiram da uradim.

(Izvor: zena.blic.rs)

Share this article