Decenijama je stizala svuda gdje je pomoć bila potrebna. U bolnice, staračke domove, među napuštenu djecu. Da kaže utješnu riječ, da im pokloni knjigu ili sliku, da lutkama razveseli mališane, ublaži im patnje. Pa i danas, na štakama, ne posustaje. Nedavno je sa porukom da “žuri da još jednom pomogne” prodavala sopstvene drage predmete, poklone, uspomene, ali i svoje crteže i knjige, a sav novac donirala mališanima!
Čuvena dramska umetnica, godine je provela na daskama Jugoslovenskog dramskog pozorišta. U njenoj biografiji, uz glumački rad, ostalo je zabilježeno da je bila i ambasador Unicefa, vatrogasni oficir, član Diplomatskog kora žena… Sa suprugom Mlađom Veselinovićem, glumcem, prevodiocem i humanistom, sa kojim je provela 64 godine, osnovala je i Fond za pomoć djeci sa invaliditetom. A od prije tri godine od novca koji su njih dvoje priložili, dodjeljuje se i godišnja nagrada za najboljeg glumca na ovoj sceni.
Kada je imala 97 godina, riješila je da se oprosti od svega što je stekla, da sve što je voljela, što je činilo njen život, uspomene, sjećanja, priznanja, drage poklone, knjige, slike, lutke – pokloni. Novac od prodaje samo dijela imovine, podrazumijeva se – dala je djeci. I još jednom je svojim djelom “održala predavanje” o dobroti, jer, kaže, nema još mnogo vremena.
“Dobrota se uči. I ja sam je učila od svojih najbližih, od svog voljenog supruga, toliko divnih ljudi koje sam kroz život imala. I sada se ne žalim, ni na vlast ni na politiku. U svemu pronađem dobro”, kaže Branka Veselinović.
“Za vrlinu je potreban trud i svako bi trebalo da pokuša.”
Uz hiljade priznanja, medalja, nagrada, koje je stekla tokom života tiskaju se i počasni ključeve Novog Sada, zlatni mikrofoni Radio Beograda, zvanje doživotne ambasadorke Unicefa, bezbroj nagrada iz Jugoslovenskog dramskog pozorišta… Saputnik u životu i na sceni JDP, vjerno ju je pratio u svim humanitarnim akcijama.
Iza nje su i dvije zbirke pjesama, od kojih je jedna “Knjiga o dobroti”, koju nesebično dijeli i poklanja u svakoj prilici. Najveći dio lutaka koje je skupila tokom putovanja poklonila je Zmajevim dječjim igrama, na kojima je učestvovala tridesetak godina.
“Važno je živjeti bez zavisti, sujete, biti umjeren u svemu i voljeti ljude”, kaže Branka, uvijek vedrog duha. “Ako ne znate da praštate, naučite. Preskočite povrijeđenost i idite dalje. Tome nas uči i naše pravoslavlje.”
RODITELjI
“Moja najbolja škola su bili moji roditelji”, kaže Branka. “Mama je bila učiteljica, otac bibliotekar Matice srpske. Imali su i porodični hor, hor Aleksandra i Jovanke Ćosić u Novom Sadu. Pjevalo je u njemu i nas šestoro djece: četiri sestre i dva brata. Još od malih nogu, svi smo nešto radili. Nažalost, danas sam samo ja živa…”
DA IH NE ZABORAVIMO
Albume sa fotografijama pravi sa idejom da ih pokloni Biblioteci grada. Apeluje na kolege da rade isto, jer, kako kaže, kada odu sa životne scene, da se ne zaboravi da su postojali… Tokom karijere imala je mnogo dramskih uloga. Igrala je godinama i na radiju, u emisiji “Veselo veče”, a bila je i dječji glumac. Od 1965. godine sa lutkom Sarnikom, koju joj je poklonio čuveni ruski lutkar Sergej Obracov, obišla je svijet. Sa Desankom Maksimović godinama se družila obilazeći bolesne mališane i olakšavajući im muke.
( novosti.rs)