Na devojačkoj večeri u Srbiji sam doživela VRHUNAC PROSTAKLUKA: Devojka je za PUNIM STOLOM priredila PRIZOR od kog se još oporavljam

Znam dobro da se na proslavama u Srbiji možete nagledati svega, ali ovo je bilo peviše i za mene!

Moja generacija je odavno ušla u prvi talas venčanja, i sve drugarice redom mi se udaju. Ovo leto je naročito popunjeno u tom pogledu. Pre svadbe, logično, ide proslava devojačke večeri što je posebna gadost za sebe jer ja ne pamtim kada sam prisustvovala jedenoj devojačkoj večeri koja nije imala makar tri različita tipa falusoidnih dekoracija, a sve je začinjeno striperom koji uglavnom izgleda kao da je nedavno sišao sa obližnjeg gradilišta (treba li da napominjem da mu je i performans u istom tonu?).

 

U svakom slučaju, mislila sam da su ti falusoidni elementi vrhunac prostakluka i kičeraja na ovdašnjim proslavama, ali demantovana sam ovog vikenda.

Devojačko veče kojem sam prisustvovala bilo je u jednom hotelu, a zvanice su se sve manje-više poznavale međusobno, pa sam mislila da će bar atmosfera biti malo prijatnija, jer ipak smo "naši". Jesmo naši, i previše, što će se ispostaviti pri kraju večeri.

O čemu se radi? Jedna scena biće vam dovoljna da dočara sve - zadimljena sala, svi smo ukrštenih očiju, neki samo pripiti, a neki odavno prepiti, ostaci pojedene hrane na masnim tanjirima u kojima se šepure opušci cigara. Na sve to, drugarici su odjednom doveli od kuće bebu od pet meseci da jede (da, ozbiljna sam!). I onda ona usred proslave pred svima vadi dojku i kreće da hrani dete. U sekundi smo se rastreznili, ali niko, baš niko nije postavio najvažnije pitanje - zašto nije izašla iz zadimljene sale pune pijanih ljudi koji arlauču i dete podojila na miru.

Објава коју дели alaptez (@alaptez) дана

Dojenje je trajalo, čini mi se satima. U realnosti je bilo mnogo kraće, ali dovoljno da potpuno promeni atmosferu, ne samo za našim stolom već u sali. Potpuno nesvesna toga, ponosna mlada majka nakon dojenja blaženo je ljuljuškala bebu u kolicima dok je na samo par koraka iza nje stajao zvučnik iz kog su treštali narodnjaci.

Ako su već doveli bebu, zar nisu mogli da sačekaju i vrate je kući. Zar nije ona mogla da ode kući?

Naravno, kada smo se razišli, odmah smo međusobno krenuli da komentarišemo događaj koji je obeležio to devojačko veče i zaprepastilo me je otkriće da dobar deo ljudi ne vidi ništa čudno niti pogrešno u postupku te naše poznanice. Vidite li vi?

(Izvor: zena.blic.rs)

Share this article