Bila je na samrti, a onda joj se u komi javio Sveti Zosim: U ovom manastiru postoje zapisi o ljudima koji su izlečili tumor molitvom

Kako ovi ljudi tvrde, Sveti Zosim ih je vratio u život, iako su bili medicinski otpisani.

B. S. iz Velikog Gradišta bolovala je od tumora. Tri dana je bila u komi. Kada se probudila, nije osećala ukus hrane, niti je mogla da se kreće. U snu joj se javio Sveti Zosim i blagoslovio da dođe u njegov manastir.

Nakon molitava kod kivota Svetitelja, na zaprepašćenje svih, sama je otišla do kuhinje i zatražila da nešto pojede, jer joj se i osećaj prema hrani povratio.

 

Medicinski otpisanu, Sveti Zosim ju je vratio u život.

D. T. iz Beograda posvedičio je da su njegova sestra i zet imali operacije kancera. Sestra je operisala dojku sa metastazama na limfnim čvorovima, a zetu su odstranili deo mozga, te nije mogao da hoda i vidi na jedno oko. Kad god bi imao vremena, D. je odlazio u manastir Tuman da se moli za njih kod Svetog Zosima.

Jednog jutra, sestra je probudivši se pomerila ruku koja je usled presečenog ligamenta bila nepokretna, a zet je skunuvši zavoje video na oko, a čuo je i glas koji mu govori da može da ustane i hoda.

Sveti Zosim/ Foto: manastirtumane.org

Kad je došlo vreme da ode na konstrolu, skener je pokazao čistu situaciju na svakom problematičnom delu od ranije. Bolest se povukla.

Mnogobrojna svedočenja o čudesnim isceljenjima kod moštiju Svetog Zosima ispunjavaju letopis Manastira Tuman. Ovi sveti primeri jasno svedoče veru i ljubav naroda prema Bogu i svetitelju.

 

Osećajući da je manastir Tuman jedna od najvećih pravoslavnih svetinja, vekovima ga zovu Đerdapski Ostrog, prepoznajući isti blagodatni dar isceljivanja kod Svetog Vasilija i Svetog Zosima.

Mnogi dolaze tužni i bolešću utučeni. Iz svetinje odlaze radosni i zdravi. Sigurno je to da ko jednom dođe i oseti blagoslov Božji, tumanskoj svetinji iznova se vraća.

Manastir Sveti Zosim/ Foto: Privatna arhiva

U na­ro­du bra­ni­čev­skog kra­ja ve­ko­vi­ma ži­vi pre­da­nje da se Pre­po­dob­ni Zo­sim Si­na­it upo­ko­jio ka­da ga je ne­ho­ti­ce ra­nio Mi­loš Obi­lić, ko­ji je imao dvor u ne­po­sred­noj bli­zi­ni ma­na­sti­ra Tu­ma­n i ko­ji je u nje­go­voj oko­li­ni obič­no lo­vio. Svi pu­to­pi­sci ko­ji su se na­šli u Tu­ma­nu to­kom XIX ve­ka sa ma­nje i vi­še de­ta­lja opi­sa­li su spo­me­nu­to pre­da­nje.

Vekovima je grob, kasnije mošti prepodobnog Zosima, u velikom poštovanju naroda. O tome su zapisana i mnoga svedočanstva, poput ovog.

(Izvor: telegraf.rs)

Share this article