Dečak je ustao iz kome posle 12 godina, a prve reči koje je uputio majci su UŽASAVAJUĆE

Šta biste učinili da ste zaključani u svom telu, s netaknutim mozgom koji radi, ali bez ikakve sposobnosti komunikacije? Kako emocionalno preživeti činjenicu da ste nevidljivi svima koji vas znaju i vole?

Godine 1988. Martin Pistorius iz Južne Afrike bio je tipičan dečak koji je obožavao da se igra s raznim uređajima, ponajviše s tranzistorima, televizorima... Njegovo idilično detinjstvo odjednom je prekinula misteriozna bolest -  u dobi od 12 godina jednog je dana došao kući iz škole s bolom u grlu. Njegova majka nije obraćala previše pažnje na to, misleći kako će proći s malo meda i čaja. No, njegovo stanje se ubrzo pogoršalo do trenutka u kojem više uošte nije mogao da hoda niti stoji, ali ni da govori. Lekari su pretpostavili kako je oboleo od kriptokokalnog meningitisa, a pre nego što su uspeli bilo šta da preduzmu, dečak je pao u komu, piše "NBC njuz" a prenosi "Express".

 

U ranom razdoblju kome, Martin nije bio svestan ničega, bio je u dubokoj komi. Njegova porodica organizovala je posebnu brigu oko njega - od kupanja, hranjenja uz pomoć cevčica, okretanja. No, u dobi od 16 godina Martin se iznenada probudio - odnosno postao je svestan svega što se događa u njegovoj okolini. Ipak, i dalje nije mogao ni da se pomakne, komunicira s porodicom ili im na bilo koji način da do znanja da je "tu". Do tog trenutka prošlo je još punih 8 godina zatočeništva u vlastitom telu.

Zlostavljali ga u domu za nemoćne

Kako nisu imali mogućnost popodnevne brige za njega, Martina su roditelji tokom radnog vremena ostavljali u posebnom Institutu za nemoćne osobe. U posebnom dokumetarcu porodica Pistorius i sam Martin otkrili su njegovu neobičnu priču.

- Mrzeo sam da budem u Centru za negu, bili su užasni prema meni. Moj otac je nakon što sam se probudio i otkrio im to sve prijavio, ali oni to naravno poriču. Nema šta mi nisu radili, vukli su me za kosu, udarali me metalno viljuškom po zubima kako bih jeo. Često su mi davali kipući čaj, šamarali su me, ponašali su se kao da nisu ljudi - rekao je Martin.

Osim toga, požalio se čak i na seksualno zlostavljanje u kojem ga je jedna medicinska sestra u domu opkoračila i simulirala seks sa njim, otkopčavala mu šlic i dodirivala ga po genitalijama...

- Oni bi mi postavili pred TV koji bi celo popodne bio upaljen. Svakog dana je program bio isti, dinosaurus Barni. Bože, koliko sam mrzeo tu emisiju - priseća se Martin.

 

"Nadam se da ćeš umreti"

Od svega što je doživeo u svom telu zatočenom u komi, kao najbolniji trenutak navodi ono što je izgovorila njegova majka. Naime, ona je u jednom trenutku stajala kraj njega, brišući ga krpom i posmatrajući njegovo beživotno telo naglas izgovorila: "Nadam se da ćeš umreti".

[youtube height="577" width="770" align="left|right|none"]https://www.youtube.com/watch?v=LTikuFFr7JA[/youtube]

Martin je to čuo i urezalo mu se u pamćenje. Iako ga je to tada užasno rastužilo, danas je potpuno razume.

- Najgore mi je bilo što nisam mogao da je zagrlim, kažem joj kako lepo brine o meni, kako sam joj zahvalan - u suzama objašnjava Martin.

Nakon punih 12 godina kome, neki zaposlenici doma u kojem su ga negovali počeli su da primećuju promene u njegovom ponašanju, odnosno pokušaje komunikacije. Ubrzo su obavestili roditelje te je Martin u dobi od 25 godina dobio kompjuter s komunikacijskim softverom, uz pomoć kojeg i danas komunicira s ljudima.

Uspeo je da unapedi i svoje kretnje raznim terapijama, a preko interneta je 2008. upoznao svoju buduću ženu zbog koje se preselio u Veliku Britaniju. Za njega svaka godina od kome donosi barem neki napredak, pa je tako 2011. uspeo da povrati deo kontrole nad rukama i glasom, a napisao je autobiografiju "Ghost boy" (Dečak duh) po kojoj se planira snimanje filma.

(Izvor: Blic.rs)

Share this article