Mnogo mi gledamo u nebo. Analizirajući kretanja oblaka odlučujemo hoćemo li otkazati piknik u prirodi, prošetati gradom, otići na izlet, da li ćemo do prodavnice otići peške ili kolima i da li ćemo se videti s prijateljima. Isto to prenosimo i na klince. Vozimo ih na treninge, u školu, ušuškavamo da ne nazebu, uvlačimo im džempere u pantalone, obuvamo duple čarape, ne možeš sad napolje - hladno je, ne možeš ni sad - vrelo je. Pa jesu li nam klinci zbog toga zdraviji?
U Finskoj je malo drugačije:
Danas je bilo -17°C,
— Tetka iz NorveškU (@zonjce) February 19, 2019
(a isto je i na -30 )
Oulu, Finska
1000 od 1200 učenika u školu dolazi biciklom, 100-150 peške, 50-100 koriste slede i skije.
Grad ima 200 000 st. 865 km staza za bicikl. og 300 prolaza ispod raskrsnica.
P.S. Svi imaju automobile.
foto: Pekka Tahkola. pic.twitter.com/XikFtACwi8
Što reče neko u jednom od komentara - ladno al standard.
Ali nije problem samo u tome što smo nacija koja gomilu vremena provodi unutra jer su nam poznate pogubne moći promaje. Ne. Činjenica da biciklističkih staza po gradu takoreći nema, a da i parčići koje su napravili nemaju nikakvu funkciju - još jedan ćorsokak. Jer jako je komplikovano sve to, užas jedan od komplikacije. Napraviš umrežene staze, sedneš na bicikl i ideš u školu. Misaona imenica.
(Izvor: noizz.rs)