Moj pokojni deda se sad PREVRĆE U GROBU: Kad me vide i čuju moje SRPSKO TRADICIONALNO IME, svi padnu od smeha

Na samom početku da se predstavim. Ja sam Milorad Milovanović, od oca Zorana i majke Gordane i ime sam dobio po dedi.

Postoji ona čuvena zagonetka koja kaže: "Tvoje je, ali ga svi drugi više koriste nego ti". Moja majka obožava da ga koristi kada pobesni na mene, prijatelji jer su im se smučili moj mlitavi nadimci Mića i Miki, jer da se ne lažemo koliko ljudi poznajete koji su u ranim tridesetim godinama i koji se zovu Milorad, i u formalnim mejl prepiskama sa čuvenom formulacijom: "Dragi Milorade".

 

Dok sam bio mlađi tešio sam sebe jer je moje ime složenica od Milo + Rad i da sam milo i radno dete, što nije daleko od istine. Na kraju krajeva u 21. veku kada je narcizam doživeo svoj vrhunac jedino što mi je ostalo da se oslonim na devizu: "Hvalite me usta, kad već neće niko drugi". I tako već 30 godina šetam sa imenom Milorad. Uglavnom se ljudi nasmeju kada im kažem kako se zovem i to najčešće zbog moje fizičke pojave koja, da se ne lažemo brat bratu, nije najmuževnija i nekako ne ide uz moj karakter. U prevodu ja sam hodajuća eklektika.

Uvek me je zanimalo da li bih bio drugačiji da sam dobio drugo ime i da li ime koje nosim me toliko obeležava?

U eri kada su neobična imena u modi i kada više niste sigurni da li je u pitanju kućni ljubimac, predmet ili opis neke klimatske katastrofe, jedan Milorad je više nego neobičan. Deca danas dobijaju imena po stranama sveta, voću, drveću, cveću, vrstama biljaka, mitološkim stvorenjima, ličnostima iz Starog i Novog zveta, po likovima iz serija itd. Studija sprovedena na Državnom univerzitetu u San Dijegu pokazala je da Amerikanci sve češće daju deci neobična imena, i istraživači tvrde da to može da vodi ka narcisoidnom ponašanju koje izdvaja takvu decu iz gomile. Ime je danas postalo brend i neki ljudi često menjaju ime i u neformalnom predstavljanju jer ih je sramota sopstvenog zastarelog ili običnog imena, a onda se postavlja pitanje – da li je ime dobijeno po nekom grčkom božanstvu vrednije od tradicionalnog srpskog imena?

 

Zanimljivo je da ovo (moje) staromodno ime sa sobom nosi prećutni prefiks da sam odrastao u poljoprivrednom gazdinstvu, ali nekim čudom sam dete iz grada. Nekoliko puta u životu sam se susreo sa neprijatnostima zbog imena. Jednom je profesor na fakultetu namerno akcentovao moje ime onako kako se ono ne izgovara da bi mi stavio do znanja da nisam iz Beograda i jednom prilikom me je neko nazvao “seljakom, seljačkog imena kome je mesto na livadi među ovcama”, ali nekako eto mene ovde.

Moj pokojni deda Milorad, iako je bio preke naravi, kako tvrde moji roditelji, ostavio je dubok trag u njihovim životima kada su odlučili da mi po njemu daju ime. Preminuo je 1985. godine od leukemije, a ja sam nasledio od njega ime 1987. i kosu.

Duško Radović zapisao je: "Birajte imena za svoju decu tako kao da će se jednog dana po njima zvati neka ulica". Po meni neće sigurno biti nazvana nijedna ulica, ali ovaj tekst hoće.

Kada odrastete i kada naučite da volite sebe vaše ime postaje samo još jedan šarmantan dodatak vašoj ličnosti, ma kakvo ono bilo. Vaše ime je vaš ponos. Pravda za svakog Milorada.

(Izvor: zena.blic.rs / Deda Milorad)

Share this article