Onaj ko nije išao u planine obično ne može čuti zov planine, ne može razumijeti šta je svitanje nad planinskim grebenima, ili kada suton prekrije vrhove planina, šta je inje na ogoljelim granama, miris tek procvalog cvijeća i svježina jutra koja te budi još uvijek snenog.
Ja ne bježim od stvarnosti, uostalom, bez nje ne bih mogao živjeti. U planini punim svoje rezervoare ljudskosti novom snagom, novom ljubavlju prema svijetu koji me okružuje. U visinama se radujem životu kojeg živim jer planina me podsjeća na sve što imam – život i slobodu. A sreću, sreću ne tražim negdje daleko, jer ona je tu – tu u meni.
Zaljubljenika u planine je sve više. Većina ih i dijeli ovo moje mišljenje, a hodajući po brdima pronalaze svoj mir, slobodu i ravnotežu. Zato i ti koji ne poznaješ ove radosti, molim te shvati mene i shvati sve nas koji sa nestrpljenjem očekujemo kraj radne sedmice da bi smo otišli negdje, negdje daleko od mržnje, boli, samoće i nesloge.
A kada se vratimo i kada krene nova radna sedmica, ponedjeljkom smo puni životne energije i ne skidamo osmijeh sa lica – po tome ćete nas prepoznati. A već u srijedu planiramo koji naredni vrh ili planinu ćemo posjetiti.
(Izvor: amazing-bosnia.com)