ŠTA JE LEGENDA, A ŠTA ISTINA: Banjalučanke jesu najlepše, ali ih nema sedam na jednog!

Mit nastao nakon Drugog svetskog rata.

O Banjaluci postoje dve urbane legende, a obe je predstavljaju kao grad žena. Prva je da su Banjalučanke najlepše žene na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Druga je da u najvećem gradu Bosanske krajine žena ima sedam puta više nego muškaraca. 

 

U istinitost prve mogu da se uvere svi koji dođu u grad na Vrbasu. Posebno leti, kad se Banjalučanke „razgolite“, pa Gospodska ulica podseća na manekensku pistu. Druga legenda je izmišljotina, koja nema nikakvog osnova, čiji autor je nepoznat, ali koja uporno opstaje uprkos svim popisima stanovništva, koji je demantuju.

Poznati banjalučki pesnik Ranko Preradović mi je pre 15 godina dao zanimljivo objašnjenje, po kojoj je druga legenda nastala iz prve, kao njena prirodna posledica.

Devojke

Foto: Printscreen/ Instagram

-Žene u Banjaluci su tako zanosne da se normalnom muškarcu pri susretu sa tom lepotom razum zamuti, pa im se umesto jedne pričinjava njih sedam!

Banjalučki novinar Radenko Kuprešak ima drugačije, ali takođe pesničko i romantičarsko objašnjenje.

-Pre nego što je naružena podizanjem ogromnih staklenih i betonskih višespratnica, Banjaluka je bila jedan od lepših gradova na ovim prostorima. Prepuna zelenila. Ljudima koji su dolazili, pod utiskom te lepote, lepe Banjalučanke su se činile još lepše i brojnije nego što jesu.

 

Sreto Kostadinović, poreklom iz Rora kod Glamoča, koji silom (po)ratnih prilika živi u Banjaluci, smatra da su najveći „krivci“ za nastanak legende o sedam žena na jednog muškarca, nekadašnji vojnici, koji su vojsku služili u tom gradu.

-„Kozara“ i „Manjača“ su bile ogromne kasarne JNA, kroz koje je nekada, zbog odsluženja vojnog roka i vojnih vježbi, godišnje prolazilo i po nekoliko desetina hiljada muškaraca. Prilikom izlaska u grad viđali su visoke i vitke Banjalučanke, maštali o njima i vojničkim pričama širili mit o njihovoj lepoti i brojnosti.

Kostadinović misli da je tome doprinela i činjenica da su za većinu vojnika Banjalučanke ostajale „neosvojiva tvrđava“.

-Pre 50 ili 40 godina u Bosanskoj krajini bilo je vrlo izraženo patrijahalno vaspitanje, devojke su držale do svog i porodičnog ugleda, retko su se upuštale u seksualne odnose pre braka, a posebno sa vojnicima. Bile su im nedostižne. A ono što je lepo a nedostižno, uvek se čini lepše nego što jeste. U ovom slučaju i brojnije – objašnjava svoju teoriju kršni Glamočak, dok u banjalučkom kafiću “MG“ ispija pivo i glavom pokazuje na zgodne konobarice. Poslednji zvaničan podatak o broju žena u Banjaluci potiče iz popisa obavljenog 1991.godine, kada je utvrđeno da ih je samo 1.472 više od muškaraca. Muškaraca je bilo 97.110, a žena 98.582. Ima tumačenja da je mit o dominiciji žena u Banjaluci nastao nakon Drugog svetskog rata i velikog stradanja Srba u Bosanskoj krajini. Po toj teoriji muškarci su masovno odlazili u vojsku i ginuli.

-To nije tačno. Ustaše su ubijale sve redom. Nisu pravile razliku između muškaraca, žena, dece...Možda je broj muškaraca koji su stradali bio malo veći, ali ne toliki da bi broj žena u Banjaluci u prvim poratnim godinama bio dva, a kamoli sedam puta veći od broja muškaraca – kaže profesor matematike Momčilo Marić, koji je u Banjaluku “saselio“ sa Kupresa.

Devojke

*Foto: Printscreen/ Instagram

-Kad sedite u bašti nekog kafića u Banjaluci, za pet minuta tri puta poželiti da se oženite – kaže Mikanović, koji je pažnju javnosti izazvao i sledećom izjavom.

- Lepe žene su jedina komparativna prednost Banjaluke i jedina turistička razvojna šansa...Nemamo planine za skijanje, nemamo more za plivanje, ali zato imamo žene.“ 

Valjda je hteo reći za gledanje.

Nesporno je da su lepe žene, uz „Nektar“ pivo, najpoznatiji banjalučki „brend“. Zbog posla ili na proputovanju za rodni Kupres, često iz Srbije dolazim u Banjaluku. Retko kad sam pošao iz Velike Plane a da me neko od prijatelja nije pitao kad ću da ga povedem sa sobom jer želi da vidi Banjalučanke i proveri istinitost priča o njihovoj lepoti. 

 

Profesor Milorad Terzić iz Beograda, Nevesinjac koji je više puta bio član raznih žirija za izbor najlepših devojaka, ističe da su veliki gradovi zbog broja stanovnika, ali i šanse koju pružaju za lagodan život bez motike, posebno za lepe žene, koje su spremne da iskoriste, pa i unovče svoju lepotu, sredina gde uvek možete sresti mnogo lepih žena. 

-Najviše ih je u Beogradu. Novi Sad ne zaostaje za Beogradom. Mostarke i Splićanke su izuzetne, zgodne i imaju taj neprevaziđen mediteranski šarm. Ali, kada bih morao da glasam, ipak bih svoj glas dao Banjalučankama – kaže Terzić.

Kad su njene sugrađanke u pitanju, Banjalučanka koja studira u Beogradu i osvajala je nagrade na izborima za mis, ali ne želi da joj navodimo ime, ima mišljenje iz kojeg se da zaključiti da devojkama iz glavnog grada Republike Srpske, pored lepote, ne manjka ni samouverenosti.

-Koliko nas je više od muškaraca ne znam, ali kad je lepota u pitanju Banjalučanke su stvarno najlepše. A dokaz upravo gledate – kaže šeretski.

(Izvor: Srbija Danas / Dušan Marić)

Share this article