ŠTA KAD DETE NEĆE DA PROGOVORI: Narodni običaji za koje se veruje da sigurno uspevaju

Pogledajte neke od zanimljivih postupaka, koji vuku korene od narodnih verovanja, koje su roditelji primenjivali kada deca nisu htela da progovore.

Najčešće se magijski potpomaže razvoj govora na taj način što se detetu daju izvesne namirnice da ih na ritualan način pojede. Kod Srba na Kosovu postoji verovanje da će malo dete koje pojede jezik ptice sojke biti govorljivo i da će znati "devedeset i devet jezika". U Crnoj Gori savetuje se sledeće: "Koje dete ne može da brzo progovori, neka mu majka ukrade od siromaha što prosi malo hleba i da mu da pojede.“

 

 

U nekim krajevima veruju da dete koje ne progovori na vreme, valja zapojiti vodom iz klepetuše (medenice). U leskovačkoj Moravi "kad dete ne progovori ni posle godinu, rano se ide u crkvu pa je mati detinja otvori. Ključevima dotakne dete u usta, pa ih premije i onom vodom zapoji (dete).

U nekim delovima Srbije veruje se da će dete propričati ako srkne malo vode sa ruke onog ko ispirta kašike.

U Crnoj Gori i u nekim krajevima Srbije, da bi dete progovorilo, takođe se nosi oko kuće, a pri tome se izgovori određena magijska formula. Vuk Karadžić je zabeležio: "Kad dete ne može da za dosta počen zboriti, treba ga u vreću staviti, pak okolo kuće triput obrnuti, a drugi ga pita: 'Šta nosiš?' a on mu odgovori: 'nosim vreću reči'".

U gornjoj Krajini novorođenčetu izmere usta koncem pre prvog dojenja i taj konac zavežu u mrtvi čvor. Kad dete napuni pola godine, odreše ovaj čvor, pa će, misle, dete ubrzo da progovori.

(Srbijadanas)

Share this article