Sećate li se vaspitačice Ane Sarić, koja je otvorenim pismom pod nazivom "Šta bi se desilo kada bismo prijavili majke socijalnim radnicima?" sasula Srbiji istinu u lice?

Moje korijenje počupano je 21. aprila 1992. godine. Otrgli su me od svega što je trebalo da bude život. Sjeli smo u posljednji voz koji se pruženim šinama lijeno kotrljao prema Banjaluci. Gužva… I danas pamtim te mirise i majčine riječi:”Proći će, vraćamo se za 15 dana”.

Srbija, zemlja seljaka, uskoro bi mogla da ostane bez sela. Naime, u oko dve hiljade sela nema žive duše, dok u 200 nema nijednog stanovnika mlađeg od 20 godina.

Premda krstarenja na kruzerima deluju poput putovanja iz snova, nije sve med i mleko, tvrdi krupje poznat samo kao Blejk, koji je u šest godina radio na dva kruzera - jednom luksuznom i jednom jeftinijem.

Dvorište i okućnica Ane Šućur je „pod konac“. Pokošena trava, mala uredna bašta, dok u unutrašnjosti kućice u kojoj živi, sve blista.

Svedočanstvo gruzijskog lekara Zuraba Varazija o tome kako je četiri godine po upokojenju, krv starca Gavrila Gruzijskog ostala sveža kao prvog dana: