Kad god dođem kući očekujem da vidim sina, da je tu. A njega nema. Onda odem na groblje, isplačem se i pitam se zašto se sve ovo dogodilo. Gledam ljude koji prolaze ulicom. Svi oni žive, idu dalje... Ja stojim u mestu, ni živ ni mrtav. Porodica mi je osakaćena i sa prazninom u grudima...

"Devojka je pre mesec dana bila u jednom noćnom klubu u Budimpešti, i to u dva navrata. Ljudi su je prepoznali i slikali", tvrdi detektiv Stevan Đokić

Na današnji dan pre tačno tri godine oko devet časova, svoje oči zauvek je zatvorio osmogodišnji Radenko Nikodinović iz Kozjaka kod Loznice.

Jesen je došla i u naše krajeve, pa ne čudi što je u prestonici lišča na sve strane. Iako mnogi uživaju u ovim lepim i jarkim bojama, ova slika pojedinim Beograđanima zadaje i velike glavobolje.

Školske 2007/08. godine u osnovne škole išlo je 610.078 đaka, a deceniju kasnije 536.528 učenika.

Somborska pruga i dalje krije tajnu zbog koje je jedna porodica zauvek zavijena u crno. Ono što se sve ovo vreme prepričava je da je tada šesnaestogodišnju Milicu, učenicu Srednje hemjsko-tehnološke škole, kobne večeri 7.oktobra 2010, ubica pratio na putu od centra grada do kuće i kada je skrenula ka kući, prišao joj sa leđa i odveo iza pruge.